Stres zapravo postoji samo u nama. A Bog nam želi pomoći da se tog pritiska riješimo…
Sestra Bogna na duhovit način osvjetljava važna pitanja, koja u zadnje vrijeme više no ikada muče mnoge vjernike.
Stres je ono što nam danas često oduzima radost i energiju. Postoji li kakav kršćanski način za snalaženje u stresnim situacijama?
s. Bogna: Čovjek sjevera svijeta sam je sebi stvorio takve uvjete za život. Mogli bismo i sjediti pred kolibom, promatrati oko sebe i žvakati listove koke, kako to čine neki mudriji ljudi na jugu svijeta (smijeh). Ali, ozbiljno govoreći, živimo u stvarnosti takvoj kakva je i moramo se u njoj snaći. Smatram da do određene razine stres treba tretirati kao križ svakodnevnog života, onako kako tretiramo umor, bolest, neizbježne konflikte s drugima. Trebamo posvetiti tu duhovnu astmu, tu posvemašnju napetost koja nas prati, učiniti od nje našu pokoru te joj na taj način dati smisao. S druge strane, određeni postotak doživljena stresa stvaramo po vlastitoj želji.
Odnosno, mučimo se više nego što to život od nas zahtijeva. Kao u anegdoti o glazbeniku i skladatelju. Tijekom jednog koncerta u publici je sjedio skladatelj. Kad je umjetnik odsvirao njegovo djelo, skladatelj mu je prišao i rekao: „Ajoj, jeste se namučili!“ Umjetnik odgovara: „Kako namučio, pa to je čisto uživanje!?“ A skladatelj mu kaže: „Namučili ste se jer ste svirali tolike note kojih nije bilo u partituri.“ Ponekada i mi tako činimo. Osjećamo se obveznima činiti stvari koje nitko nije stavio pred nas! Ponekad te dodatne zahtjeve pripisujemo skladatelju, odnosno Bogu. Ali pritisak zapravo postoji samo u nama. Ambicije, očajno zavređivanje priznanja u očima drugih, rivalstvo…
Potrebno je dobro razmisliti dolaze li ti tereti od Boga. Traži li on zaista to od nas? Isus kaže: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Kao da nam želi pomoći raspakirati taj naš teret. „Dođi, pokaži mi taj svoj ruksak. Što si to samomu sebi natovario?“ I dalje Isus govori: „Dajem vam svoj jaram, koji je sladak i lagan.“ Ne radi se o tome da bismo bili uopće bez tereta, već o tome da nam upravo Bog daje teret koji treba nositi. Takav teret koji donosi zadovoljstvo i radost u izvršavanju njegovih zahtjeva.
Uvjerena sam da, ako dopustimo da Isus provjeri naše terete, naša traženja, naš užurbani život, taj jaram će se izbalansirati prema našim mogućnostima. Jer i 99 % tvojeg tereta može biti potreban jaram, a onda je i sladak. Ali ako mu dodaš samo 1 % nepotrebna opterećenja, umjesto životnog zadovoljstva iskusit ćeš prignječenje i jad. A možda imaš i više od 1 % toga nepotrebnog opterećenja?
www.medjugorje-news.com/book.hr
