Moćne misli svetog Augustina ne ostavljaju praznima
Nekoć, buntovnik kojemu nije bilo previše toga sveto čak je imao i izvanbračnog sina. Lutao je, tražio je ali je i našao, ili još bolje On je našao njega. Isus ga je podigao i uzvisio, postao je biskup, mudar čovjek i naučitelj Crkve. Ovo su neke od njegovih najljepših misli, nadahnite se njima i vi.
Bogu je više stalo da nam podari svoje blagoslove nego nama da ih primamo.
Upravo u ovom trenutku mogu, ako želim, postati Božji prijatelj.
Ima nešto u poniznosti što čudesno uzvisuje srce.
Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama.
Visoko su nebesa i nisko je zemlja. Milost silazi kad molitva uzlazi jer Bog čuje taj čovjekov glas.
Kad bi nam Bog bio shvatljiv, ne bi bio Bog.
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.
Bilo što da pripovijedaš, čini to tako da onaj komu govoriš slušajući – vjeruje, vjerujući – nada se i nadajući se – ljubi.
Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
Molitva? Ključ za Nebo.
Kada u Crkvi ne bi bilo oproštenja grijeha, ne bi postojala ni nada u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu što je Crkvi dao takav dar.
Onaj tko zna kako dobro moliti, zna dobro živjeti.
Povjeri prošlost Božjoj milosti, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj providnosti.
Bog se ‘počovječio’, da se čovjek može ‘pobožanstveniti’.
Bože, od tebe se odvojiti znači pasti. K tebi se prikloniti znači ustati. U tebi ostati znači imati siguran oslonac.
Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga.
Želiš li da tvoja molitva k Bogu uzleti? Podaj joj onda ova dva krila – post i milostinju.
Ovo je naša životna zadaća: radom i molitvom napredovati u milosti Božjoj dok ne postignemo onaj stupanj savršenosti u kojemu čista srca možemo gledati Boga.
U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
Tko sam ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga.
Ne pričaj bližnjem o ljubavi: ljubite ga!
Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvu oceana, i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.
Ako šutiš – šuti iz ljubavi; ako govoriš – govori iz ljubavi; ako opominješ – opominji iz ljubavi; ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.
Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova. A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr