Neće nas niti jedna pobožnost spasiti od smrti i boli!
Neće nas niti jedna pobožnost, latinska ili jezična spasiti od smrti i boli. Neće drugoga od njegovih muka spasiti naša pobožnost, nego će toj osobi dati snage da izdrži sve što je pred njom. No ukoliko nema sakramenata, nema niti pobožnosti.
Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda, fra Vinko Brković na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o ukorijenjenosti molitve u liturgiju. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Bolest iskrivljene duhovnosti današnjice jest u tome da ne prepoznaje križ drugoga. Takva “duhovnost” misli kako ja problem drugoga u tome što nema pouzdanja u Boga i kako se sve može riješiti uz malo molitve/pobožnosti/slavljenja ovisno o kojoj duhovnosti se radi.
Takva duhovnost uopće ne prepoznaje, da Onaj koji je najviše imao pouzdanja u Boga, ipak u konačnici završava na križu. Otac ga ne oslobađa toga, nego ga uskrišava. Ista stvar je i s nama danas, nećemo biti oslobođeni smrti, nego ustrajnošću do kraja, vjernošću Bogu bit ćemo uakrišeni.
Neće nas niti jedna pobožnost, latinska ili jezična spasiti od smrti i boli. Neće drugoga od njegovih muka spasiti naša pobožnost, nego će toj osobi dati snage da izdrži sve što je pred njom. No ukoliko nema sakramenata, nema niti pobožnosti.
Možemo otići na 100 koncerata, 1000 krunica, seminara i svega ostaloga, ali bez euharistije nema života u nama. Tko misli da je drugačije uvelike se vara jer ne poznaje riječ Božju. Isto tako, tko drugom nameće svoju pobožnost, nije ništa bolji od farizejskog održavanja pravila. Pustimo čovjeka vjernika da stječe svoj put prema Bogu unutar Crkve. Nije nitko vlasnik tuđega puta. Pomozi drugome, a ne nametati svoju pobožnost. Majka Crkva jasno naučava što je potrebno, a sigurno privatne pobožnosti drugoga nisu jamac spasenja prvoga.
hkm.hr
