Božićno čudo svete Male Terezije: Priča o odlučujućem trenutku koji joj je pomogao da postane svetica
Sveta Terezija iz Lisieuxa moćna je svetica i omiljena crkvena naučiteljica. Svojim spisima i svetim primjerom darovala nam je svoj Mali put do svetosti. Ovo je priča o odlučujućem trenutku koji joj je pomogao da postane svetica!
Na Božić 1886. Sveta Terezija iz Lisieuxa zauvijek se promijenila na način koji bi vas mogao iznenaditi. Thérèse Martin bila je zahtjevno dijete. Mlada buduća svetica bila je jake volje i svaka manja neugodnost ili sukob rezultirali su njezinim plačem – velikim. Njezina majka, sv. Zelie, pisala je o njezinoj tvrdoglavoj i djetinjastoj prirodi. Njezini su se roditelji često osjećali bespomoćno i obeshrabreno. Čak je i sama sveta Terezija znala da je to istina!
U svojoj autobiografiji, “Priča jedne duše”, sv. Terezija razmišlja o tom razdoblju svog života, govoreći: “Učinila sam se gotovo nepodnošljivom jer sam bila previše osjetljiva, i činilo se da ništa od onoga što mi je rečeno nije pomoglo da prevladam ovu dosadnu grešku.”
Priča o događaju koji joj je promijenio život koji se dogodio na Božić kada je imala 13 godina. Kasnije je to nazvala svojim “božićnim čudom”.
Terezija i njezina obitelj stigli su kući s polnoćke, i djeca su požurila da vide svoje cipele pune darova. U prošlim godinama, Terezija bi bila razmažena očevom pažnjom. Ova godina je bila drugačija. Umjesto toga, čula je oca kako govori kako se nada da će Terezija uskoro prerasti takve stvari.
Svetica dalje pripovjeda da je njezina tipična reakcija uključivala puno suza, ali Gospodin je došao izliječiti je od te djetinjarije. Ona prepričava čudo koje je uslijedilo, govoreći: “…Nisam više bila ista Terezija; Isus me potpuno promijenio. Zadržala sam suze i pokušavajući spriječiti da mi srce tako brzo kuca, otrčala sam u blagovaonicu. Uzela sam cipele i radosno odmotala svoje darove, cijelo vrijeme izgledajući sretno poput kraljice. Otac se sada više nije ljutio i upustio se u zabavu, dok je Céline mislila da sanja. Ali ovo nije bio san. Terezija je zauvijek dobila natrag snagu uma koju je izgubila s četiri i pol.”
Svetica je ovu promjenu mišljenja opisala kao početak novog razdoblja u svom životu. To je potpuno promijenilo njezino razumijevanje onoga na što ju je Gospodin pozivao da u potpunosti slijedi Njegovu volju. Sv. Terezija zaključuje, „Bog me u vrlo kratkom vremenu izvukao iz moga skučenog svijeta i napravila sam prvi korak, ali put je bio dug. No, oslobođena mojih skrupula i pretjerane osjetljivosti, moja je duša rasla…”
Neka ovo bude podsjetnik da za Gospodina ništa nije ni preveliko ni premalo. Naši su životi puni malih čuda! Važno je prepoznati i obične i izvanredne načine na koje Bog djeluje u našim životima.
