Svjedočanstvo: Nakon što je preživio pokušaj pobačaja ostao je bez udova i siroče, a danas njegov život izgleda ovako…
Ernie Gawilan uspio je preživjeti pokušaj pobačaja i postao svjetski prvak u plivanju. Neka djeca imaju užasan početak života, ali u njima postoji pravi borac koji im može pomoći da prebrode svoje poteškoće i inspirirati druge. Ovo je upravo slučaj s Erniejem Gawilanom, prvim filipinskim osvajačem zlatne medalje na Azijskim paraolimpijskim igrama.
Impresivni mladi sportaš preživio je pokušaj majke da ga pobaci. No, uslijed pokušaja ostao je bez obje potkoljenice i nerazvijene lijeve ruke. Da stvar bude gora, nakon njegova rođenja otac je napustio obitelj, a majka mu je umrla od kolere samo pet mjeseci kasnije. Beba je ostala siroče, ali je njegov djed preuzeo brigu o njemu. Kasnije, s devet godina, dječak je upoznao poslovnog čovjeka Vicentea Ferrazzinija, koji je potaknuo djeda da pošalje Gawilana u Centar za obuku Gospe od pobjede za osobe s invaliditetom. Tamo su se o njemu brinule sestre Maryknoll iz Svetog Dominika.
Nakon što je stekao osnovno obrazovanje, Ernie je postao domar u drugom vjerskom centru za obuku. I tu je zapravo započela njegova plivačka karijera. Iako, kako je sportaš rekao u intervjuu za SPIN.ph 2014.: Sigurno sam bio dobar plivač još u majčinoj utrobi jer sam preživio abortus.
Plivač je rekao da je tijekom djetinjstva trpio mnogo maltretiranja zbog svojih fizičkih razlika. Ipak, kako je rekao: “Kada sam u vodi moj fizički nedostatak nije bio vidljiv… izgledam kao normalna osoba.” Uz njegovu strast prema vodi došlo je i veliko umijeće. Trener plivanja, Jude Corpuz, uočio je njegov talent i zamolio ga da se pridruži plivačkom timu koji je stvorio za osobe s invaliditetom. Od svog prvog plivačkog natjecanja na Filipinskom olimpijskom festivalu 2008., Gawilan se nastavio natjecati na daljnjim međunarodnim natjecanjima, skupivši usput impresivan niz medalja, piše Aleteia
Kako je istaknuo u filmu Gawilan, koji govori o njegovom iskustvu sa zlostavljanjem i plivačkoj karijeri, Ernie kaže da je uz ljubav i podršku ljudi oko sebe uspio preboljeti sram koji je osjećao zbog svoje fizičke različitosti, i izaći iz svoje ljušture. Jednostavno rečeno: Postoji svrha za nas u ovom svijetu. Moramo biti borci u životu.” Kao što je plivački prvak nedavno objavio na svojim društvenim mrežama, sada je u punom treningu za Paraolimpijske igre u Parizu 2024. godine, rekavši: “Svakog dana radim sve više kako bih pomaknuo granice mogućeg – i na terenu i u svom zajednica.”
