Evo zašto je kalež izrađen od plemenitih metala
Kalež koji se koristi na misi izuzetan je zbog nebeskog otajstva koje sadrži. Iako je istina da je Isus vjerojatno koristio skromnu glinenu čašu na Posljednjoj večeri, kalež korišten na misi nije zamišljen kao izravna imitacija tog prvog kaleža.
Christopher Carstens objašnjava u svojoj knjizi “Mistično tijelo, mističan glas: Susret s Kristom u riječima Masshowada”, da je misa više nebeska gozba nego rekonstrukcija običnog pashalnog obroka. Je li važno što Krist možda nije upotrijebio “dragocjeni kalež” na Posljednjoj večeri? To što je koristio kalež imperativ je za Crkvu i njezino ponovno prikazivanje njegove žrtve; i iako može biti da kalež izvana nije bio dragocjen, dragocjenim ga je učinio njegov sadržaj. Jer dok misa i njezina euharistijska molitva vraćaju na Kristovo djelovanje u gornjoj sobi prije otprilike dvije tisuće godina, to povijesno djelovanje trenutačno postoji u nebeskom sjaju, zbog čega nam se uopće može prikazati.
Čaša prvoga pashalnoga obroka u vremenu sada je opremljena božanskim sjajem i “kalež je velike radosti, istinske gozbe, za kojom svi čeznemo”, a upravo taj božanski kalež oponaša naš sakramentalni kalež. Misa se u katoličkoj teologiji smatra “svadbom Jaganjca” koja se nalazi u knjizi Otkrivenja. Namjera je podsjetiti nas i privući nas prema našem nebeskom domu i mjestu gdje ćemo susresti Zaručnika u svoj njegovoj slavi. Čak štoviše, misa nije samo podsjetnik na nebo, ona je mjesto gdje se “nebo i zemlja ljube”. Misna žrtva dovodi nas u dodir s božanskim i doslovno nas uzdiže u nebo.
Euharistijska gozba nije “običan obrok”. Iz tog duhovnog razloga, kao i iz praktičnih razloga Sveto posuđe treba biti izrađeno od plemenitog metala. Ako su izrađeni od metala koji hrđa ili od metala manje dragocjenog od zlata, općenito bi trebali biti pozlaćeni iznutra. Prednost također uvijek treba dati materijalima koji se ne lome lako. To se odnosi na sve posude koje su namijenjene držanju hostija, kao što su ciboriji, monstrance. Što se tiče kaleža i drugih posuda koje su namijenjene da služe kao posude za Krv Gospodnju, one trebaju imati zdjelu od materijala koji ne upija tekućine.
Što se tiče oblika svetog posuđa, na umjetniku je da ga oblikuje na način koji je točnije u skladu s običajima svake regije, pod uvjetom da su pojedine posude prikladne za njihovu namjeravanu liturgijsku uporabu i da se jasno razlikuju od posuda namijenjenih svakodnevnoj uporabi.
