Djevojčica ima viđenje sv. Ante koji joj otkriva proročanstvo koje će se vrlo brzo pokazati točnim
Ovo je posebna priča u koju su uključeni ne samo sv. Ante, već i Gospa i sv. Padre Pio. Njezin život je znak kako Gospodin djeluje i vodi nas putem koji je odabrao za svakoga od nas. Svi smo mi njegova stvorenja predodređena za svetost, a životna priča ove djevojke konkretan je primjer.
Bog svakome od nas crta put koji nas vodi do sreće. Ima onih koji će je morati hodati duže, gotovo cijeli život, a ima i onih koji će je morati hodati kraće. Ali svi smo mi predodređeni za slavu, svi smo k njemu dolazili i njemu ćemo se vraćati, također u pratnji Djevice Marije i svetaca. Posebna priča koju ćemo vam ispričati je ona o djevojci, već svetici za svoj narod i za svoju zemlju, za koju je Crkva pokrenula proces za proglašenje blaženom. Zvala se Rachelina Ambrosini i umrla je u dobi od 15 godina. Dane joj je obilježila bolest. No, tijekom svog kratkog postojanja imala je čast da je nekoliko puta “posjete” i Gospa i sveti Ante.
Mlada Rachelina rođena je u zaseoku Passo, u pokrajini Avellino, 2. srpnja 1925. Ona je kći liječnika Alberta i Filomene. Jedinica kojoj će roditelji posvetiti svu brigu i pažnju. A upravo će majci Filomeni mala Rachelina sa samo 4 godine povjeriti prva ukazanja Djevice: “Znaš, majko, vidjela sam Gospu!” – rekla joj je. Majka je čuvala tu tajnu ne otkrivši je nikome i, pomalo poput Marije, razmišljala je o tim stvarima u svom srcu. U školi je djevojčica, kako kažu njeni učitelji, bila pametna učenica i uvijek je bila spremna dati i svoje užine najsiromašnijima. Upravo će je tijekom pučke škole početi posjećivati i svetac. Oboljela od ospica, bila je prisiljena izostati iz škole, što je izazvalo veliku prazninu ne samo u Rachelini, već i u svim njezinim kolegama iz razreda.
Upravo je svojoj učiteljici, koja ju je otišla posjetiti, djevojčica spontano ispričala to iskustvo koje je doživjela: „Znate, jako sam patila jer sam vidjela mamu kako stalno plače, ali bila sam sigurna da neću umrijeti, jer sam vidjela sv. Antuna koji mi je rekao: “Odmah ćeš i dobro ozdraviti od ove bolesti, ali znaj da ću se s petnaest godina vratiti po tebe”.
Posjet svetog Ante i “čudno” predviđanje
Sveti Antun je predvidio datum njezine smrti, ali se tome smijala sama Rachelina, kao i svi oni koji su je slušali. Oporavila se, primila svoju prvu pričest i obećala da “nikada neće okaljati svoju iskrenost”, poput bijelog redovničkog habita koji je nosila tog dana. Studij je nastavila u Bariju, gdje je boravio njezin stric monsinjor. Ali te jeseni 1939. nešto se za Rachelinu počelo mijenjati. Bolest je polako počela krčiti sebi put. Jedan oblik dosadne i gnojne upale srednjeg uha dugo ju je udaljio od škole i, prije svega, stavio na kušnju njenu uobičajenu vedrinu.
U dobi od 15 godina uspjela je završiti ciklus gimnazije, unatoč stalnoj brizi za oca Alberta, koji je dobio poziv za rat koji je upravo izbio. Bilo je to 1940. godine. Rachelina je tada upisala srednju školu “Cabrini” u Rimu, koju su vodile sestre misionarke milosrdnice sv. Franje Saverija Cabrinija. Ponovno je bila prisiljena izbivati iz kuće, ali se iz poslušnosti nije protivila roditeljima.
Majka moli Padre Pija za utjehu
1941. ipak će joj biti najgora godina. Sredinom veljače pogađa je teški oblik meningitisa koji joj ne ostavlja izlaz. Pogodit će je tajanstvene bolesti, dok ju je dijete iz jaslica počelo posjećivati sa svetim Antunom. Rachelinina majka, primijetivši patnju svoje kćeri, također će otići Padre Piju u San Giovanni Rotondo. Htjela ga je zamoliti za utjehu i sveti joj je fratar poželio dobrodošlicu, dozivajući je sa stražnje strane crkve rečenicom: “Ti si sretna majka”, prije nego što ju je primio na privatni razgovor. Ali do sada je bolest već potpuno uzela Rachelinino tijelo i ona je umrla u bolnici u Rimu 10. ožujka iste godine.
Mlada žena koja je već za života odisala svetošću
Ima ih koji govore o iskrenosti i ljepoti njezina lica čak i na samrti. Njezin spokoj, njezina bijela haljina: više je djelovala usnulo nego mrtvo. Mnogi su ljudi prisustvovali njezinom sprovodu u Irpiniji. I danas se mještani njezina i okolnih sela sjećaju Racheline “kao velikodušne mlade žene, otvorene drugima, ponizne, šutljive, poslušne”. Dana 28. rujna 1958. posmrtni ostaci Racheline Ambrosini preneseni su u crkvu Majku u Venticanu. Dana 8. travnja 1995. u katedrali u Beneventu završio je biskupijski proces za proglašenje svetom službenice Božje Racheline Ambrosini.
U Vatikanu je u tijeku kauza za proglašenje blaženim. Danas na Filipinima postoji zaklada njezina imena koja je poduzela razne aktivnosti društvenog promicanja: „U Rachelininu životu jasno se primjećuje posebna pažnja za djecu, a prije svega za siromašne. Voljela ih je i bila voljena. Brinula se o njima na sve načine, čak i za svog prijatelja Albanca. Odriče se slatkiša koje joj priprema majka Filomena, kako bi ih podijelila sa svojim školskim kolegama ili ih dala jadnom putniku na ulici. Igrajte se s onima koji su marginalizirani, tješite one koji pate” – piše sestra Marieta Palmero s Filipina.
Pomolimo se također da ova mlada službenica Božja uskoro uzađe na časti nebeskih oltara:
“O nebeski Oče, koji si u Rachelini Ambrosini među nama probudio fascinantan model čiste mladosti, ponizno preklinjemo tvoju dobrotu da je proslaviš sada na zemlji, kako bi se novi naraštaji mogli uvjeriti da se popnu odvažnim putem spasenja, prosvijetljeni svojom anđeoskom iskrenošću. (Slava Ocu)
O Isuse Kriste Gospodine naš, koji si zanio srce Racheline Ambrosini zaljubivši se u Tebe i u vječna dobra, oslobodi i nas od čari ovoga mračnog stoljeća, zarobljenih zemaljskim, da nas u svome nastavku osvojiš strastvenom nestrpljivošću ovaj očaravajući ljiljan, procvao je u Irpiniji. (Slava Ocu)
O Duše posvećujući, koji si ovu ljubljenu kćer Bezgrešnog Začeća sahranio s ljubomornom delikatnošću, molim te, stavi je sada na svijećnjak Crkve za naše štovanje kako bi njezino nasljedovanje ojačalo nadu u novo proljeće za svijet. (Slava Ocu)
Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjamo se tvojim neizrecivim nacrtima i molimo te da u ovoj dolini suza zasja nasmijana nevinost Racheline Ambrosini, najdragocjeniji cvijet naše zemlje, u kojoj si ponovno očitovao jakost tvoje milosrdne ljubavi. Blagoslovi naše dobre nakane i daj nam milost koju žarko molimo. Neka njezin nevini lik ucijepi osobito u mladim ljudima žarku želju za junačkim vrhovima, gdje je samo dano predokusiti slavu Kraljevstva. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen”.
