Raspeće po viđenju Marije Valtorte: “Svjetina mu se ruga kao u zboru, smiju se i urliču: Jesi li Sin Božji? Ma, ne! Pometnuće si Sotonsko!”
Marija Valtorta je velika katolička mističarka i pisac koja je za svog života dobila mnoštvo objava od Isusa Krista od njegovom životu, muci i uskrsnuću o čovječanstvu i posljednjim vremenima. Isusov život sazdan je u objavi koja nosi naziv: Spjev o Bogo-čovjeku. Posebno je potresan dio o raspeće našeg nevinog Gospodina koji pokazuje tko smo mi, a tko je Bog koji se daje raspeti. Smiluj se Gospodine, oprosti!
“Četiri snažna čovjeka koji, po izgledu, čine mi se Židovi i kao takvi dostojniji križa od osuđenih, sigurno iz iste kategorije bičevalaca, iskaču s jedne staze na stratište. Obučeni su u kratke tunike bez rukava i imaju u rukama čavle, dekice i užeta, koje pokazuju s dosjetkama trojici osuđenih. Svjetina se uzbuđuje u okrutnom ludilu. Satnik Isusu nudi amforu, da pije mješavinu mirišljivog vina što ublažuje bolove. Ali Isus odbija.
Dva ga razbojnika naprotiv, piju mnogo. Zatim amforu sa širokim otvorom, otčepljenu, stavljaju pored ogromnog kamena na samom rubu vrha. Osuđenima naređuju da se svuku. Dva razbojnika to čine bez ikakvog stida. Štoviše, zabavljaju se čineći bestidne čine prema svjetini, a naročito prema svećeničkoj skupini koja je sva u bjelini u svojim lanenim haljinama i koja se malo pomalo vratila na malu, onu nižu poljanu, služeći se svojom osobinom provlačenja. Svećenicima su se pridružila dva, tri farizeja i drugi siledžije, što ih je mržnja sprijateljila. A vidim i poznate osobe, kao farizeja Dokanu i Jišmaela, prismoznanca Sadoka, Helija iz Kafarnauma.
Krvnici nude tri krpe osuđenima da ih stave na slabine. I razbojnici ih uzimaju najužasnijim psovkama. Isus, koji se polako svlači poradi ljute boli, to odbija. Možda misli da će sačuvati kratke gaće koje je imao za vrijeme bičevanja. Ali kad mu je rečeno da i njih skine, On pruži ruku da prosi krpu od krvnika za zaštiti svoju nagost. Upravo je Poništeni, dotle, da mora tražiti jednu krpu od zločinaca.
Ali, Marija je to vidjela i skinula je dugu i finu bijelu tkaninu što joj pokriva glavu ispod tamnog plašta u koji je Ona prolila već tolike suze. Uzima je, ne puštajući da joj padne plašt i daje je Ivanu da je pruži Longinu za Sina. Satnik uzima veo bez prigovora i kad vidi da će se Isus sasvim svući, stojeći okrenut ne prema svjetini nego prema dijelu gdje nema naroda, pokazujući tako svoja leđa isprugana modricama i mjehurićima, kako krvare iz otvorenih rana ili iz tamnih krasta, pruža mu majčino platno. I Isus ga prepoznaje. Omota si njime više puta karlicu, učvršćujući ga dobro da ne padne … I na platno do sada natopljeno suzama, padaju prve kapi krvi, otvorile su se kada se sagibao da skine sandale i da odloži haljine i krv ponovno počne izbijati.
Sada se Isus okreće prema mnoštvu. I vidi se tako da su i grudi, ruke, noge bile izudarane bičevima. Na visini jetre je ogromna modrica, a ispod lijevog rebranog luka sedam je jasnih izbočenih crta što se završavaju sa sedam razderanih rana što krvare u ljubičastom krugu, divlji udarac biča u toliko osjetljivoj zoni dijafragme.
Koljena izranjena od ponovljenih padova, započetih odmah nakon hapšenja, a završenih na Kalvariji, crna su od zgusnute krvi i otvorena na čašici, naročito desnoj, u obimnoj krvavoj razderini.
Svjetina mu se ruga kao u zboru: »Oh, ljepotan! Najljepši od sinova čovječjih! Kćeri jeruzalemske ti se klanjaju …« I intoniraju u tonu psalma:»Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. Glava je njegova kao zlato čisto, uvojci kao palmine mladice, crne poput gavrana. Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi su mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče.
Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti« i smiju se i urliču: »Gubavac! Gubavac! Jesi li, dakle, bludničio s idolom kad te je Bog tako udario? Nisi li mrmljao protiv svetaca Izraelovih kao Mojsijeva sestra Marija, kada si tako kažnjen? Oh, oh! Savršeni! Jesi li Sin Božji? Ma, ne! Pometnuće si Sotonsko! Barem je on, Mamona, moćan i jak. Ti … si nemoćan i odvratan dronjak.«
Razbojnici su privezani na križeve i doneseni na njihovo mjesto, jedan s desne, drugi s lijeve, ovako + + +, u odnosu na mjesto određeno za Isusa.
