Pozadina egzorcizama – Nemojmo se prepustiti pretjeranim strahovima
Katekizam Katoličke Crkve kaže sljedeće o egzorcizmu i pravi neke razlike: „Kad Crkva javno i autoritativno traži u ime Isusa Krista da se osoba ili predmet zaštiti od moći Zloga i povuče iz njegove vlasti, zove se egzorcizam. Isus je vršio egzorcizme i od njega je Crkva primila moć i službu egzorcizma.
U jednostavnom obliku egzorcizam se izvodi na slavlju krštenja. Svečani egzorcizam, koji se naziva ‘veliki egzorcizam’, može izvoditi samo svećenik i uz dopuštenje biskupa. Svećenik mora postupati razborito, strogo se pridržavajući pravila koja je ustanovila Crkva… Prije nego što se izvrši egzorcizam, važno je utvrditi da se radi o prisutnosti Zloga, a ne o bolesti” (br. 1673). Stoga se pravi razlika između svečanog (ili velikog) egzorcizma i malih egzorcizama povezanih sa sakramentima i blagoslovima, piše Simply Catholic.
Veliki egzorcizam provodi se samo za osobu koja je dokazano opsjednuta demonom ili demonima, a smije ga izvoditi samo svećenik kojemu je biskup to posebno dopustio. Demonolozi razlikuju tri razine demonskog prodora. Prvo, postoji iskušenje, a to svi doživljavamo. Drugo, postoji ugnjetavanje, kada demoni muče ljude fizički, duhovno, mentalno ili emocionalno, ili neka njihova kombinacija. Treće, postoji opsjednutost, pri čemu demoni preuzimaju fizički posjed nečijeg tijela i iskorištavaju njegove sposobnosti. Opsjednutost je obično isprekidana, gotovo nikada neprekidna opsjednutost tijelom osobe.
Za one koji se bore s ugnjetavanjem mogu se koristiti molitve manjeg egzorcizma. Svećenik može govoriti ove molitve ekstempore. Moliti se može i laik obučen za tu službu. Svećenici također mogu moliti molitve iz “Priručnika manjih egzorcizama: za upotrebu svećenika”. U rjeđem slučaju potpunog opsjednuća koristi se obred velikog egzorcizma. Opet, samo svećenik s izričitim dopuštenjem biskupa može koristiti ovaj obred. U većini biskupija postoji imenovani egzorcist čija je prva zadaća razmotriti slučajeve koji su mu pravilno predstavljeni i procijeniti postoji li zapravo opsjednutost. Mora postići moralnu sigurnost da simptomi nisu uzrokovani duševnom bolešću ili drugim prirodnim uzrocima, te da simptomi nisu samo ugnjetavanje ili iskušenje.
On to čini intervjuiranjem i ispitivanjem pozadine oštećene osobe i korištenjem određenih dijagnostičkih molitava namijenjenih otkrivanju prisutnosti demona. On traži određene posebne kriterije, koje je Crkva iz dugog iskustva označila kao znakove posjedovanja. Ako se uoče neki ili svi naznačeni znakovi i ako se mentalna ili tjelesna bolest isključi kao glavni uzrok, egzorcist tada traži dopuštenje od biskupa za izvođenje obreda glavnog egzorcizma. U obredu se očekuje da ima svećenika pomoćnika i druge laike koji će pomoći u slučaju nasilne reakcije ili potrebe za drugom pomoći. Ako je opsjednuta žena, najmanje jedna žena treba biti prisutna na sesiji.
Neki egzorcizmi traju više mjeseci, pa čak i više od godinu dana u teškim slučajevima demona visokog ranga. Donekle je točno vaše zapažanje da su egzorcizmi danas sve češći. Crkva se, osobito u Americi, odmaknula od te prakse početkom 1970-ih, smatrajući je više pitanjem psihijatrijske skrbi. Posljednjih su godina rimski dužnosnici poticali američke biskupe da razborito krenu prema imenovanju više egzorcista i dopuštaju vjernicima više mogućnosti za procjenu mogućeg posjedovanja. Obred egzorcizma također je revidiran i ponovno izdan. Sve je to dovelo do umjerenog porasta broja egzorcizama i zahtjeva za evaluaciju.
Oni koji prakticiraju službu izbavljenja, uključujući službu službenog egzorcizma, prilično su svjesni da demoni često djeluju na mnoštvo duhovnih, emocionalnih i mentalnih borbi u životima ljudi. Služba izbavljenja često uključuje dugotrajan i višestruk pristup koji uključuje molitve za izbavljenje (i rjeđe molitve velikog egzorcizma), zajedno sa sakramentima, duhovnim vodstvom i u nekim slučajevima psihoterapijom i psihijatrijskim intervencijama. Stoga oni koji traže službu oslobađanja (uključujući egzorcizam) moraju nastojati rasti u vjeri u snagu sakramenata i stalnog rasta u duhovnom životu.
Svi se mi moramo uhvatiti istine da je Isus Krist moćniji od bilo kojeg demona, uključujući samog Sotonu, i ne prepustiti se pretjeranim ili praznovjernim strahovima.
