Od svećenika posvećenog sotoni do gorljivog apostola krunice Blažene Djevice Marije, moguće je samo po velikoj milosti Božjoj
Pompeji su talijansko mjesto smješteno u podnožju poznatog vulkana Vezuva koji je u rimsko doba eruptirao i svojim pepelom cijeli grad pretvorio u zgarište, a ljude i životinje u okamenjene ostatke koji se i danas mogu vidjeti. Osim toga tragičnog događaja iz prošlosti grad je poznat ponajslavnijemu svetištu Marije, Kraljice svete krunice.
Svetište je najpoznatije jer je blaženi Bartol Long, apostol krunice i vjerni Gospin sluga, iz tadašnje pustoši i bijede uspio podići cijeli novi grad s kompleksom svetišta, domova, škola, sirotišta i drugih ustanova katoličkog karaktera. Tako su Pompeji po nebeskoj milosti postali grad uskrsnuća i života.
Bartolo Longo bio je odvjetnik. Rođen kao katolik prezrevši vjeru otišao je stranputicom i angažirao se u razne paranormalne, magijske i okultne prakse. Služio je kao zaređeni spiritistički svećenik, posvećen službi đavlu, što mu je donijelo mnoge bolesti i strahove te razne druge muke. Služeći sotoni, prošao je tešku depresiju i tjeskobu te borbu sa suicidalnim mislima.
Zamrzio je Crkvu, ismijavao sakramente, ocrnjivao Papu kao osobu i svećenike, sudjelujući i u masonskim ložama.
U Napulju, Božja Providnost šalje mu svete vjernike i svećenike preko kojih je doživio oslobođenje i obraćenje. Nakon mnogih kušnji i borbi posve se predao molitvi i širenju svete krunice osnivajući molitvene zajednice i bratovštine, uvjeren da je po Gospinoj krunici moguće sve izmoliti.
Pompeji su bili siromašno i zapušteno selo u kojemu je vjera gotovo posve bila ugašena. Poslan od Majke Božje, bez novaca, s ljudskim nepovjerenjem, klevetama i ocrnjivanjem, teškim problemima sa zdravljem i u braku, zemljišnim i građevinskim nevoljama donosi do tad nepoznatu i neuglednu sliku, višestruko popravljanu koja prikazuje Majku Božju s djetetom Isusom u krilu kako oboje pružaju krunice svetom Dominiku i svetoj Katarini Sijenskoj koji kleče pred njima. Sliku je nazvao “sredstvom ostvarenja jednoga od najvećih planova Božjeg milosrđa.”
Bartola su lažne optužbe za nemoralan život i financijske manipulacije dovele i do osude crkvenih autoriteta što je rezultiralo i njegovim izgnanstvom iz Pompeja; jedno vrijeme je živio i kao beskućnik. Naposljetku su optužbe odbačene. Težinu prezrenosti i odbačenosti što ga je nosio prikazivao je Blaženoj Djevici Mariji neprestano moleći krunicu. Njegova tiskara je tiskala časopise u stotinama tisuća primjeraka.
U 30 godina u Bratovštinu koju je osnovao upisalo se preko pet milijuna vjernika. Posljednje djelo mu je bilo za osnivanje doma za samohrane majke i žene u životnim problemima. Osnovao je i žensku redovničku družbu.
Njegov život svjedoči da je Bogu uistinu sve moguće. Od sotoniste do gorljivog apostola krunice Blažene Djevice Marije moguće je samo po velikoj milosti Božjoj. Umro je na glasu svetosti 05. listopada 1926.godine. Pripadao je dominikanskom trećem redu i ondje uzeo ime: brat Rosario.
Blaženi Bartolo Longo nam je ostavio duhom bogate riječi:” Zazivaj Majku Mariju! Ne ispuštaj Njezino ime sa svojih usana i nikad ga ne izbaci iz svoga srca! Nasljedujući Mariju ne ćeš skrenuti s puta. Misleći na Nju, nećeš se izgubiti. Ako si blizu Marije, ne ćeš pasti. Ona će te štititi i nemaš se čega bojati. Ako te Marija vodi, nećeš se umarati, ako ti Ona pomaže, sigurno ćeš doći u Nebo! Krunica je molitva jednostavna, intimna, obiteljska… Krunica je razmatranje otajstava Evanđelja”
