Međugorski župnik fra. Marinko Šakota: Kako objasniti Međugorje onima koji ne vjeruju
Fra Marinko Šakota : Kako objasniti Međugorje onima koji ne vjeruju? Fra Marinka smo pitali kako objasniti Međugorje onima koji ga ‘napadaju’ i ne vjeruju, ali i o povratku, sada već pomalo zaboravljenog međugorskog župnika s početka ukazanja davne 1981. godine, fra Joze Zovke.
”Biti župnik u Međugorju je poseban dar, ali i zahtjevan zadatak. Radi se o milosti služenja Gospi, hodočasnicima i župljanima”, govori za Bljesak.info fra Marinko Šakota, svećenik koji je na čelu međugorske župe već deset godina. Povod razgovoru je 40. godišnjica Gospinih ukazanja u ovom marijanskom svetištu, a dotakli smo se i pandemije, susreta s papom Franjom i mogućnosti njegovog dolaska u Hercegovinu, suradnje s novim biskupom hercegovačkih biskupija Petrom Palićem. Fra Marinka smo pitali kako objasniti Međugorje onima koji ga ‘napadaju’ i ne vjeruju, ali i o povratku fra Joze Zovke, već pomalo zaboravljenog, međugorskog župnika s početka ukazanja davne 1981. godine.
Prošlo je deset godina od kako ste na čelu međugorske župe, kako je to biti župnik u Međugorju?
fra Marinko Šakota: Bez iskustva ove službe ne bih imao toliko lijepih trenutaka i doživljaja kao što su brojne duhovne obnove i seminari koje sam vodio. Na prvom mjestu spominjem Mladifest (međunarodni molitveni susret mladih, op.a.) koji je veliki milosni događaj. Tu su i duhovne obnove za organizatore hodočašća, za liječnike i medicinsko osoblje, za svećenike, za bračne parove, hodočašće osoba s invaliditetom, seminari posta i molitve u Kući mira… Naravno, župnička služba u Međugorja nosi sa sobom i naporan rad, brojne izazove i probleme s kojima sam se morao suočiti. No, sve to se zaboravi naočigled brojnim milosnim trenutcima kao što su susreti s hodočasnicima iz cijeloga svijeta kao i odlazak na mnoga mjesta u svijetu gdje sam mogao svjedočiti i upoznati tolike ljude koje dotiče duhovnost Kraljice mira.
Pandemija je posebnu ulogu odigrala i u ovom svetištu, bilo je dosta zaraženih i u vašem bratstvu i među sestrama franjevkama. Kako se sve ovo odrazilo na vašu župu, ali i na odnos među župljanima?
fra Marinko Šakota: Pandemiju je naša zajednica u Međugorju itekako osjetila, jer su ne samo neki naši članovi imali koronu nego jer je od nje umro naš član, fra Ante Kutleša. Pandemija se odrazila i na život naših župljana. Izostao je dolazak hodočasnika od kojih mnogi žive, ali čini mi se da su naši župljani sve to dobro podnijeli. Mnogi su intenzivirali kako svoju osobnu tako i obiteljsku molitvu i više se uključili u molitveni život župe.
Kako bi Vi svima onima koji ‘napadaju’ i ne vjeruju objasnili ono što se proteklih 40 godina događa u Međugorju?
fra Marinko Šakota: Teško je razumjeti Međugorje bez vjerovanja u Gospinu nazočnost.
fra Marinko Šakota: Teško je razumjeti Međugorje bez vjerovanja u Gospinu nazočnost. Tek kad imamo pred očima da je Gospa s nama, tek tada ćemo razumjeti razloge dolaska hodočasnika iz svih dijelova svijeta i njihovu žrtvu koju podnose. Tada ćemo shvatiti da tim ljudima ništa nije problem, ni prevaliti tolike kilometre ni potrošiti novac na putovanje, jer ovdje pronalaze pravi mir. Tek tada ćemo razumjeti zašto poziv na obraćenje, zašto moliti, zašto postiti, zašto se ispovijedati i slaviti euharistiju, zašto čitati Božju riječ.
Bili ste na audijenciji kod pape Franje, koji je i dopustio službena crkvena hodočašća u Međugorje. Kako je protekao taj susret, jeste li ga pozvali u posjet Međugorju, vjerujete li da bi to bilo moguće?
fra Marinko Šakota: Susret s papom Franjom u Vatikanu bio je za mene poseban. Kad sam prišao Papi, pružio sam mu ruku u kojoj je bila krunica i gledajući u nasmijano i blago Papino lice na talijanskom jeziku u dahu izrekao sljedeće riječi: ”Međugorski župnik. Pozdravlja Vas mons. Hoser!” Kad je Papa čuo moje riječi, zadržao je ruke na mojim rukama, zastao za nekoliko trenutaka te mi potom rekao: ”Budite poslušni mons. Hoseru.” Dok mi je izricao te riječi gledao sam s osmijehom u Papino lice. Ne znam jesam li u tim trenutcima stajao na zemlji ili lebdio. Možda je Papa to osjetio, da sam bio jako radostan zbog susreta s Njim, pa je ponovio već izgovorene riječi: ”Budite poslušni mons. Hoseru.”
Nakon toga je dodao: ”Da?” Ta uzrečica u obliku pitanja bila je kao neki znak kojim je htio provjeriti i saznati jesam li razumio i dovoljno ozbiljno uzeo ono što mu je bila namjera reći. Odgovorio sam: ”Da, da!” Držeći krunicu u ruci na kraju me upitao: ”Je li ova krunica za mene?” Rekao sam: ”Da, za Vas!” Odgovorio je: ”Hvala.” Uzvratio sam ”Hvala Vama!”, a potom mi je sa strane dan znak da se udaljim i drugima dadnem mjesto da se približe Papi. Nisam imao vremena da papu pozovem u Međugorju, ali mislim da bi njegov dolazak u Međugorje bio moguć. Kada bi to moglo biti, ne znam.
Nadate li se da bi Sveta Stolica uskoro mogla Međugorje proglasiti Svetištem Kraljice Mira?
fra Marinko Šakota: Znamo da je papa Franjo 2019. dopustio službeno organizaranje hodočašća u Međugorju, no hoće li i kada će proglasiti svetište, to ne znam.
Novi biskup u Mostaru, mons. Petar Palić, nastupio je u odnosu prema Međugorju s puno razumijevanja, posjetio je i međugorsku župu. Kakva je suradnja i koliko znači njegova potpora?
fra Marinko Šakota: Biskup Petar Palić je posjetio župu Međugorje 8. prosinca 2020. kada je na svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina predvodio svetu misu. Mislim da u novome biskupu imamo čovjeka koji želi dobro Međugorju i koji je spreman pomoći nam.
Kad se spomenu međugorska zbivanja, uz vidioce jedno je ime nezaobilazno, a to je župnik s početka ukazanja, fra Jozo Zovko. No, on je još uvijek pod sankcijama. Je li došlo vrijeme za njegov povratak u Međugorje?
fra Marinko Šakota: Fra Jozo Zovko je jako zaslužan franjevac koji je mnogo pretrpio. Ondašnje komunističke vlasti su ga bacile u zatvor zbog neustrašivog svjedočenja vjere i Gospine nazočnosti u Međugorju. I nakon zatvora fra Jozo je ostao nepokolebljiv u svom svjedočenju. Nadamo se da će uskoro doći vrijeme kada će fra Jozo ponovno moći svjedočiti kako u Međugorju tako i na drugim mjestima.
