Razoran potres koji je pogodio Sisak, Petrinju, Glinu, okolna mjesta ali i cijeli Hrvatsku ponovno je iznjedrio neke predivne priče malih ljudi. Jedna od takvih je priča mlade obitelji sa dvoje djece, bebom od 11 mjeseci i curicom 3 godine, a koji su nakon potresa u Petrinji jedva sačuvali živu glavu te pobjegli za Viroviticu.
Mi smo mlada obitelj, ja imam 27, muž 29 godina, starija kći ima 3 godine, mlađa 11 mjeseci. U vrijeme potresa djeca su spavala, beba na katu, muž u dnevnom, starija dolje u prizemlju. Muž je trčao s mlađom van, bacalo ga je i izudarao se pošteno, pao je niz stepenice s bebom u rukama, beba nema ni ogrebotinu. Pobjegli su van, ja sam jedino mogla biti kao oklop iznad kćeri. TV je pao meni na leđa, regali su padali i staklo letjelo po meni.
Moj tata je uletio i maknuo TV i mene s djeteta, pružila sam mu malu i oni su istrčali. Zgrabila sam pripremljenu torbu s dječjim potrepštinama i istrčala van. Svi su već bili vani. U kući je sve palo, kuhinja, špajza, ormari, regali, sve se razbilo, zidovi popucali, dimnjak i krov puknuli, pričaju za 24 sata.
Sjedili smo u autu i tresli se, razmišljali “a što ćemo sad”? Djeca plaču, svi se tresu, zemlja se trese. Zvoni mobitel, zove me Barbara, kaže “ja sam kod mame u Virovitici, moja tetka će vas primiti, dolazite što prije”.
Rekli su nam: ‘djeco, bježite!’
Pozdravili smo se s roditeljima koji su ostali, sestra i nećakinja su s njima ali sami su rekli “mi smo odrasli, bježite s djecom”, dali su nam novac, izljubili smo se i krenuli – priča Matea, koja je iz kuće na brzaka uzela samo najpotrebnije.
Djeca su imala minimalno, eventualno do navečer, jedino smo dodatno pelene spasili – kaže Matea.
Na putu u Viroviticu stali smo u Konzum u Garešnici, imali smo samo eure, starija je gladna. Uđem u Konzum u svemu što imam, tajice i kratka majica. Plačem i pitam da li mogu razmijeniti da kupim neophodno, pitaju što je, kažem bježimo iz Petrinje s djecom, prodavačica je otrčala, došao je mesar i rekao koliko treba? Uzeo je 50 eura i dao 400 kuna. Plakala sam kao godina.
Kupila sam djeci i krenuli smo dalje. Stignemo u Viroviticu, pronađemo poštu i razmijenimo novce, odemo u Bipu. Muž i beba su bili u autu, a starija i ja kupovale što je najpotrebnije. Dođemo na blagajnu s hrpom kašica, tamponima, pastom za zube, četkicama za zube i šamponima. Razgovor je tekao ovako: Prodavačica: “joj je l’ vam nije hladno?” ja: “malo”, P: “pa gdje vam je jakna”? Ja: “doma”, P: “Pa kako ste zaboravili jaknu kad je tako zima?” ja: “nisam ju stigla uzeti, ostala je u Petrinji” P: “Vi ste iz Petrinje?? Jeste dobro??” ja: “živi smo, spasili se u zadnji čas, kuća baš i nije dobro”.
Prodavačica viče drugoj prodavačici “Heej, oni su iz Petrinje dolazi!!!!” došle su, skinula je majicu sa sebe i obukla ju na mene, uzela jaknu i obukla me, pogledale su se, jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe, svoje božićnice su poklonile nama!!
Naime, priča s Božnicama je zanimljiva jer, kako dnevno doznaje, Božićnice su djelatnice Bipe trebale preuzeti 21. 12. ali se nešto pokvarilo u sustavu i nisu mogle. Bile su tužne jer su s time planirale kupiti darove svojima. Na dan potresa riješile su problem i ukucale Božičnice. Sat vremena nakon toga dolazi žena s kratkim rukavima na minusima u Bipu. I djelatnice Bipe iz Virovitice su im bez razmišljanja dale sve Božićnice.
Sa suzama u očima pomogle su im odnijeti i stvari u auto te im rekle da dođu ako bilo što bude trebalo.
Barbara je došla pred nas, priča potresena ali zahvalna majka, i odvela nas u župu gdje je njen ujak svećenik, dočekali nas s paketićima za djecu, igračkama, svim potrepštinama, odjećom, higijenom, obućom, dekicama, hrpom stvari za djecu, bojankama i bojama, slikovnicama i večerom.
Ljudi su dolazili, zvali, donosili igračke za djecu. Nismo mogli vjerovati. Došli smo kod tete Đurđe, pripremili su sve za nas, saslušali nas i pokaže na stol i kaže “ovo su ljudi donesli za vas”. Djeca su se okupala, mirno zaspala a mi nemamo riječi s kojima bi opisali ove osjećaje, od straha, panike, napetosti do osjećaja sigurnosti.
Ovim putem želim zahvaliti svima, mesaru iz Konzuma u Garešnici, tetama iz Bipe, Barbari i teti Đurđi, i svim drugim ljudima!! Hvala vam, zauvijek ćemo pamtiti današnji dan po najgorem potresu i najdivnijim ljudima, hvala vam što ste takvi, Konzum i Bipa imate najdivnije zaposlenike koji bez razmišljanja pomognu.
Hvala svima koji zovu i nude pomoć, svim prijateljima i obitelji i nepoznatim ljudima divovskog srca! molimo se Bogu da sve što prije prođe, i zahvaljujemo mu se na svim ljudima koji pomažu, ne znate koliki utjecaj na nas su imali vaši postupci! Hvala vam neizmjerno – dodala je.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
