VJERA I DUHOVNOST

5 načina na koje nas đavao napada tijekom korizme

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u činjenje previše stvari ili uopće ništa. Đavao želi da se ili utopimo u pokorama ili da se odmah osjetimo obeshrabreni i odustanemo. Stvar je u tome da bi korizma trebala biti o Bogu, a ne o našim aktivnostima, koliko god one bile dobronamjerne.

Osjećate više iskušenja nego inače? ‘Korizma je, ništa neuobičajeno. No, kako prepoznati da nas napastuje đavao i želi skrenuti sa zadanoga cilja?

Gospodin je rekao sotoni: “Dobro, sve što ima je u tvojoj vlasti; samo ne diži ruku na njega.” – (Job 1,12)

Ne znam za vas, ali otkako sam se vratio u Crkvu, osjećam se kao Job tijekom korizme. Osjećam kao da Bog pušta đavla malo s povodca i stvari postaju kaotične u mom duhovnom životu!

Isus je bio iskušavan u pustinji. A korizma je vrijeme pustinje. Prema Katekizmu, tijekom “svečanih četrdeset dana korizme Crkva se svake godine sjedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji”. Stoga je logično da bismo i u ovom trenutku mogli osjetiti više iskušenja.

Ali Bog ne dopušta ništa što ne može iskoristiti za dobro; čak može koristiti iskušenje i napade đavla za naše obraćenje, preobrazbu i svetost, piše Aleteia.

Evo nekih napada koje sam prepoznao i odgovora koji su mi bili korisni. Jeste li doživjeli neku od ovih iskušenja ove korizme?

Iskušenje odvraćanja pažnje

Čistoća srca je htjeti jedno. — Søren Kierkegaard

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u činjenje previše stvari ili uopće ništa. Đavao želi da se ili utopimo u pokorama ili da se odmah osjetimo obeshrabreni i odustanemo. Stvar je u tome da bi korizma trebala biti o Bogu, a ne o našim aktivnostima, koliko god one bile dobronamjerne. Bolje je zamoliti Boga da nam pomogne da se tijekom korizme usredotočimo na jednu ključnu stvar, a onda unatoč našim neuspjesima, zamoliti ga za milost da ustrajemo.

Iskušenje da sudimo druge

Bio je to ponos koji je anđele promijenio u đavle; poniznost je ta koja ljude čini anđelima. — Sveti Augustin

Ako smo po prirodi discipliniraniji ili voljniji od onih oko nas, postoji iskušenje da provedemo korizmu tapšući se po leđima i uspoređujući se s drugima. To je upravo ono što đavao želi. Želi da mislimo da smo bolji od drugih ljudi i da rastemo u ponosu, što je upravo ono zbog čega bismo se trebali pokajati tijekom korizme.

Gospodine, ne mogu to učiniti sam! Gospodine, pomozi mi! Tako sam loš u ljubavi!’

Ako imamo tu sklonost, ili je doživljavamo ove korizme, najbolji protuotrov je odabrati pokoru koju je apsolutno nemoguće postići savršeno i koja izaziva našu sklonost ponosu. To nam pomaže da shvatimo da korizma ne znači biti savršeni suci tipa. Radi se o shvaćanju da smo i s prirodnim darovima koje nam je Bog dao još uvijek grješni i jako nam je potrebna Njegova milost.

Napast za samousavršavanje

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti samo u gubitak kilograma ili prestanak neke loše navike koja nam je postala iritacija u životu, a ne zbližavanje s Bogom. I đavao bi volio da korizma bude sve oko nas. Ali ovo nije ono o čemu se korizma radi.

Kao što je otac Anthony Gerber istaknuo u izvrsnom postu o ovoj temi: „Korizma je … o tome da si jadno propao—o tome da dođeš do tog trećeg tjedna činjenja teškog, biranja čavala i trnja ljubavi…

Ali onda zanijekati Isusa za nekoliko komada srebra, udobnosti, sebičnog, sebičnog samoljublja. I u tom trenutku, bit ćete bačeni na koljena i podići ćete svoje ruke prema nebu i reći: ‘Gospodine, ne mogu to učiniti sam! Gospodine, pomozi mi! Tako sam loš u ljubavi!’”

Obično smo dobri u ljubavi prema sebi, a loši u ljubavi prema drugima. Zato je važno odabrati pokore koje će nam pomoći da rastemo u nesebičnoj ljubavi.

 

Iskušenje podjele

Odakle dolazi podjela? Podjela dolazi od đavla. Bježite od unutarnjih borbi, molim vas! – Papa Franjo

Podjela je jedan od đavolovih omiljenih sredstava u njegovoj kutiji s alatima. On se jednostavno voli miješati između kršćana i izazivati ​​rivalstvo, zbrku, ljubomoru, ljutnju i paranoju. Đavao želi da gledamo druge kršćane i vidimo neprijatelja, a ne da prepoznamo da je jedini pravi neprijatelj među nama đavao (i mi sami kada mu dopustimo da radi na nama).

Stoga, naravno, tijekom korizme đavao može pokušati potaknuti podjele među kršćanima u našim domovima, u našim župama, pa čak i na internetu. Ako čitate materijal na internetu iz različitih izvora, dobro pitanje tijekom korizme (i stvarno u bilo koje vrijeme) bilo bi: “Pomaže li mi ovaj materijal da više volim svoje sukršćane ili vodi do podjela?”

Nedavno preminuli sudac Vrhovnog suda i vjerni katolik, Antonin Scalia, jednom je rekao: “Napadam ideje. Ne napadam ljude.” Ovo je znak karaktera. I to je razlika koja se sve više gubi u našem društvu. Ako se ono što čitate ili pišete na internetu usredotočuje na napad na ljude, a ne na rad na jedinstvu u kršćanskoj ljubavi, to može biti đavolsko oruđe da spriječi vas (i druge) od rasta u duhovnom životu.

Iskušenje obeshrabrenja

Iskušenja, obeshrabrenje i nemiri su roba koju nudi neprijatelj. – Sveti Padre Pio

Đavao ne voli ništa više nego da nas čini tako jadnima kao što je on. I on zna da ako se osjećamo obeshrabreno, vjerojatno ćemo manje surađivati ​​s Božjom milošću. Dakle, tijekom korizme đavao nas može kušati da odustanemo od življenja u pokorničkom duhu tog liturgijskog vremena.

Može nas natjerati da se osjećamo kao da stalno propadamo i da jednostavno nismo dobri u tome. Stvar je u tome – nitko nije “dobar” u korizmi. Ako mislite da jeste, ne birate prave pokore.

Dakle, kada se osjećamo obeshrabreno, to je prilika da zahvalimo Bogu uz glasne povike radosti što nas je spasio od naše prosječnosti i grijeha. Nema smisla biti izgubljen u obeshrabrenju ako doista vjerujemo evanđeoskoj poruci. Čak i u korizmi znamo da je Isus umro, da, ali i on je uskrsnuo, a radost i milost sada su nam na raspolaganju da se preobrazimo. I hvala Bogu na tome!

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button