5 mitova o savršenoj molitvi: Četvrti opasno ometa vaš odnos s Bogom
Postoje mitovi koje treba razjasniti prije nego što postanu lažna uvjerenja za bilo koga od nas. A vi… znate li kako moliti? Pogledajmo zajedno od čega se sastoje ti “mitovi koje treba razotkriti” i pokušajmo razumjeti padamo li i mi u zamku “molitve dobro ili loše”.
Kako molimo?
Rekli smo to na početku: ne postoje precizna pravila kojih se moramo pridržavati da bi Bog uslišio naše molitve ili ne. Gospodin sluša sve, apsolutno sve, naše zazive, čak i one koji se čine manje korisnima ili manje prikladnima za upućivanje Njemu. On čita naša srca čak i prije nego što počnemo moliti. Prisjećajući se riječi pape Franje: “Molitva je kisik za naš život”, razumijemo kako je to bitna i temeljna radnja za naše ljudsko i kršćansko postojanje. To postavlja prirodno pitanje: znamo li dobro moliti? Ili ne? Suočeni s ovim pitanjem, važno je priznati da postoje mitovi koje treba razotkriti i istine koje treba bolje razmotriti.
5 mitova koje treba razotkriti, a koji vas uvjetuju: otkrijte ih za život autentične vjere. Pokušajmo bolje razumjeti.
Počnimo s prvom točkom: “Bog me sluša prema količini i kvaliteti mojih riječi.” To apsolutno nije istina. On poznaje našu vjeru, zna što je u našim srcima, a istovremeno zna i kako se odnosimo prema njemu. Duge, dosadne molitve nisu potrebne. Ponekad je dovoljno samo pogledati u Isusove oči.
Druga točka je: “Ako se molim svaki dan, praktički sam već svetac.” Pa, naravno: moliti se svaki dan je dobra i ispravna stvar, jer nas u potpunosti ujedinjuje s Bogom. Ali ako tako razmišljamo, kao da se molimo poput farizeja u Evanđelju: “Pogledajte kako sam dobar; nisam ovakav ili onakav.” Gospodin to ne želi: moramo priznati svoje pogreške i tražiti oproštenje za svoje grijehe. Oni koji se osjećaju savršenima vjeruju da se ne trebaju poboljšavati, i ne trebaju.
Treća točka je: “Moram uložiti sve napore kako bih osigurao da moje molitve dođu do Boga.” Rekli smo to u prvoj točki: Bog dobro zna što je u našim srcima, ali ne smijemo upasti u pogrešku govoreći, budući da On već zna, da ne bismo trebali moliti. Ništa ne može biti pogrešnije: dijalog s Bogom je nužan, jer s Njim razgovaramo kao s prijateljem koji nas poznaje i voli.
Četvrta točka je: „Ako se molim Bogu s vjerom, On će mi uvijek dati ono što tražim.“ Bog nije stroj „ako se dobro ponašam, dobivam nagradu“. Nećemo uvijek dobiti odgovor koji želimo od Boga, ali možemo biti sigurni da nas On čuje i daje nam ono što nam treba.
Peta i posljednja točka je: „Ako sam u grijehu, zašto se molim? Bog me ionako neće čuti.“ To je također pogrešno. Bog sluša sve, i pravednike i grešnike, i duboko se raduje kada se dijete koje dugo nije razgovaralo s Njim konačno vrati Njemu. Tražiti oprost od Boga nikada nije pogrešno.
